BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Tri najuspešnije operacije sovjetskih trupa u Avganistanu

Tri najuspešnije operacije sovjetskih trupa u Avganistanu
20.12.2020. god.
Nije bilo planirano da sovjetske trupe u Avganistanu same ratuju. Trebalo je da one samo pruže podršku avganistanskoj vojsci, ali je ona bila veoma slaba tako da su sav teret ratovanja na svojim plećima izneli ruski vojnici, piše Russia beyond.


1. Kunarska operacija (19. maj – 12. jun 1985.) 

Borbe na putu. Demokratska Republika Avganistan.

Tokom celog avganistanskog rata istočna provincija Kunar je posebno zabrinjavala kako predstavnike vlasti, tako i komandu Ograničenog kontingenta sovjetskih trupa. U toj provinciji su dejstvovali odredi mudžahedina dobro snabdeveni oružjem i municijom iz susednog Pakistana. Oni su ugrožavali Kabul koji je udaljen od Kunara samo 100 kilometara.

Sovjetska armija je u ovoj provinciji redovno izvodila operacije ali nije bilo angažovano dovoljno resursa za konačno rešavanje problema. Poslednja kap u prepunoj čaši bilo je ubistvo 31 vojnog izviđača 334. zasebnog specijalnog odreda koji je 21. aprila 1985. godine u klancu Maravar upao u zasedu mudžahedina.

Posle moćne artiljerijske pripreme u dolinama reka Kunar i Pedždara 19. maja je na ovo područje desantirano 12.000 vojnika. Istovremeno su prema gradu Asadabadu krenule sovjetske tenkovske trupe i vladine jedinice Demokratske Republike Avganistan sa ukupno 5.000 vojnika. Neprijatelj je na ovom području imao 6.000 ljudi pod komandom Gulbudina Hekmatijarija.

Sovjetski i avganistanski vojnici.

Mudžahedini su uglavnom dejstvovali kao gerila, a u Kunarskoj operaciji su pokušali da primene taktiku koja im nije bila svojstvena. U želji da povrate izgubljene položaje prešli su u kontraofanzivu duž celog fronta, kao što rade regularne trupe. Sovjetska avijacija i artiljerija su odbile ovaj napad.

Rezultat borbi u provinciji Kunar u maju i junu 1985. godine bilo je razbijanje Hekmatijarove grupacije koja je izgubila oko 4.000 ljudi. Pored toga, zaplenjeno je 160 skladišta i 2,5 miliona metaka, zaposednut je vežbovni centar za obuku i deblokiran važan put iz Dželalabada u Barikot, koji su zatim sovjetske trupe kontrolisale do povlačenja Ograničenog kontingenta 1988. godine.

2. Operacija „Zamka“ (18. avgust – 26. avgust 1986.) 

Građanski rat u Avganistanu.

U zapadnoj avganistanskoj prvinciji Herat 1986. godine upadljivo je ojačala velika „Zapadna ujedinjena grupacija“ na čelu sa predvodnikom Ismail Kanom. Ove jedinice su uživale podršku Irana i mogle su stvoriti velike probleme kako vlastima Demokratske Republike Avganistan tako i sovjetskim trupama u regionu.

Komanda 40. sovjetske armije odlučila je da stane u kraj ovom kontingentu sinhronizovanim napadima u zelonoj dolini Herata i u planinskim područjima na granici sa Iranom gde su mudžahedini imali utvrđenu bazu „Kokari-Šaršari“.

U ravničarskim predelima neprijatelj je bio iznenađen napadom i brzo se predao, ali u planinama je sovjetski desant naišao na žestoki otpor. Teren je bio gusto miniran sa brisanim prostorima koje su potpuno kontrolisali minobacači i oruđa mudžahedina, s tim što je njihova paljba korigovana sa iranske strane. Uz sve to, ruski padobranci su posle nekoliko dana borbe ostali bez rezervi vode na temperaturi od +50 stepeni Celzijusa.

Islamska Republika Avganistan. Skladište zaplenjene municije i oružja.

Tek 25. avgusta uz podršku artiljerije i avijacije motostreljačke i desantne jedinice su suzbile neprijateljski otpor i zauzele utvrđeni položaj „Kokari-Šaršari“. Ismail Kan je sa jednim brojem svojih vojnika uspeo da se skloni u Iran.

U operaciji „Zamka“ uništeno je 26 skladišta sa oružjem i municijom, 25 kuća od nabijene gline pretvorenih u utvrđene položaje i 32 pećine koje su služile kao zaklon. U redovima heratskih mudžahedina je došlo do raskola. Mnogi predvodnici pojedinih odreda su položili oružje, a neki su prešli na stranu avganistanske vlade.

3. Operacija „Magistrala“ (23. novembar 1987. – 10. januar 1988.) 

Mi-8, Avganistan.

Grad Host, centar istoimene provincije na jugoistoku zemlje, čitavog avganistanskog rata stvarao je glavobolje vlastima u Kabulu. Nepunih 7 godina uz manje prekide on je bio pod opsadom.

Armija Demokratske Republike Avganistan nije bila u stanju da samostalno otkloni opasnost koju je stvarao predvodnik Džalaludin Hakani te je zbog toga sovjetska komanda pristupila realizaciji jedne od najvećih operacija tokom čitavog konflikta, poznate pod nazivom „Magistrala“.

Artiljerijska vatra po seoskom naselju u kome su locirane snage vojne opozicije.

Glavni zadatak sovjetskih i avganistanskih trupa bio je da se grad Host deblokira i da se uspostavi kontrola na putu koji od ovog grada vodi prema Gardezu, a takođe da se uništi uporište mudžahedina „Džavara“ (u prevodu sa paštunskog jezika „Vučija jama“). To područje je jednom već bilo očišćeno, u aprilu 1986. godine, ali su mudžahedini uz pomoć Pakistana ubrzo obnovili otpor.

„Magistrala“ je počela tako što je specnaz zajedno sa regularnim vladinim jedinicama počeo da čisti prevoj Sate Kandav. U cilju otkrivanja neprijateljskih skrivenih borbenih položaja organizovan je takozvani „peskoviti desant“, tj. džakovi sa peskom su izbacivani iz aviona pomoću padobrana. „Dušmani su bili šokirani kada su videli ’desant’“, 
napisao je kasnije komandant 40. armije, general Boris Gromov. „Kasnije su zarobljenici pričali o tome. Bili su zbunjeni. Ceo minut ili minut i po je vladala potpuna tišina, a onda su po svemu sudeći shvatili da je u toku desant pa su podivljali od naše drskosti i otvorili paljbu iz svih raspoloživih sredstava. A nama je samo to bilo potrebno. Artiljerija je uništila sve otkrivene neprijateljske pozicije. To nam je omogućilo da probijemo blokadu...“ 

Okolina vojne baze „Dževara“. Ovde je bilo sedište kontrarevolucionarnih snaga, utvrđene pozicije, artiljerijska gnezda i skladišta municije, oružja i hrane.

Pravi padobranci su se zajedno sa grupama avganistanskog specnaza iskrcali u okolini grada Hosta i krenuli u susret sovjetskim trupama koje su nadirale iz Gardeza. Tako su mudžahedini bili stisnuti sa različitih strana i razbijeni.

Početkom januara 1988. godine u deblokirani grad, gde je vladala glad, upućene su kolone vozila sa namirnicama. Baza „Džavara“ je uništena a snage Džalaludina Hakanija su slomljene i time su osujećeni planovi mudžahedina vezani za stvaranje nezavisne panislamske države u provinciji Host.

Oleg Jegorov, Russia beyond



  • Izvor
  • Tanjug
  • foto: © Getty Images / Russia beyond/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Uprkos ogromnoj vojnoj pomoći čitavog Zapada, već je svima jasno da je pobeda Rusije na ukrajinskom frontu neminovna i da će uslediti uskoro. I upravo je to i vreme...


EU i SAD guše Srbiju jer veruju da je previše slična Rusiji

Toksikološki institut u Bonu je u uzorcima sa autopsije otkrio tragove leka droperidol, teškog neuroleptika koji može da izazove infarkt, a koji Miloševiću nikada nije bio propisan. Istragu o...


Serija režiranih ratova koju je nametnula zapadna oligarhija, a koja kulminira sada sukobom sa Rusijom, samo je očajnički i uzaludni pokušaj da se očuva kriminalna i nepravedna svetska dominacija...

Svađa oko američke granične krize postala je test da li država može da prkosi saveznoj vladi kako bi se zaštitila


Navršilo se tačno 81 godina od završetka velike napadne operacije Crvene armije koja je imala za cilj da probije opsadu Lenjingrada, čijem stanovništvu je usled teškog bombardovanja i permanentne...


Ostale novosti iz rubrike »